15/03/2025
Ovaj isti vikend prije točno godinu dana slomio sam stopalo na tri mjesta, a danas sam promoviran u doktora znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
S današnjim danom završava moj akademski put dug 13 godina, tijekom kojeg sam na Kineziološkom fakultetu i na Zdravstvenom veleučilištu položio 111 ispita, skupio 660 ECTS bodova te obranio jedan završni, jedan diplomski i jedan doktorski rad.
Bilo je ludo. Jako ludo. I teško.
Iskreno, ne mogu vjerovati da sam to napravio.
U srednjoj školi trudio sam se ići što manje na nastavu koliko god sam mogao (iako sam imao solidne ocjene) jer sam razmišljao samo o sportskoj karijeri.
To se (funnily enough) na kraju dugoročno pokazalo kao dobra crta ličnosti, jer sam bio stvarno jako posvećen i uporan kada bih zapeo za nešto što mi je bilo bitno.
Fun fact → Moja mama mi je nakon puno godina rekla da se bojala da nikada neću upisati, a kamoli završiti bilo kakav fakultet.
Nakon gimnazije nisam bio previše uvjeren da mi se ide na faks, ali kao... morao sam nešto studirati uz odbojku, jer sam znao da ću od odbojke teško živjeti.
Na drugoj godini sam shvatio da me jako zanimaju teorijski predmeti na KIF-u, odnosno da me zanima kako funkcionira ljudsko tijelo.
Ta ljubav i želja za razumijevanjem ljudskog tijela samo su se povećavale s vremenom i nastavljaju se i dalje u mom svakodnevnom radu s ljudima te u mojoj neprekidnoj (i često opsesivnoj) edukaciji u svakom aspektu prevencije i rehabilitacije ozljeda i bolova mišićno-koštanog sustava.
Život je definitivno najbolji redatelj.
Da mi je netko rekao prije 13 godina da ću biti tu gdje jesam, ne bih vjerovao.
Ako mogu podijeliti jedan savjet mladim studentima koji me prate, taj bi savjet bio:
“Pronađi ono što te zanima, postani stručnjak u tom području, uživaj u učenju i probaj iskreno pomagati ljudima.”
Hvala vam svima na praćenju i podršci svih ovih godina.
Nastavljamo dalje u istom evidence-based, ugodnom, produktivnom i konstruktivnom tonu.
Vaš dr.sc. Sandro Venier.
