Psihološka pomoć

Psihološka pomoć Psihološka pomoć 0912277789

Kad sam kao dječak pisao pjesme pazio sam da se stihovi rimuju. U šestom mi je razredu jedna izašla u školskim novinama....
27/12/2023

Kad sam kao dječak pisao pjesme pazio sam da se stihovi rimuju. U šestom mi je razredu jedna izašla u školskim novinama. Jedne veljače - pjesma o mačku. A u ožujku je pao duboki snijeg. Mačak je nestao, a ja prestao pisati neko vrijeme. Pišući sonete pri kraju studija istraživao sam zakutke svoje duše, bio sam u staroj bakinoj kućici tog ljeta. Bilo je to pred rat. Sjećam se pjesme o stablu koje se osušilo, a potom je tako suho pustilo nove izdanke i obnovilo se, a krošnja mu je bila bujnija nego prije. Nisam tada znao da sam pjesmom prepričao san babilonskog kralja Nabukodonozora. I tako sam saznao da pjesma može povezati dušu jednoga kralja i apsolventa koji ne zna što bi sa sobom, da je pjesma vremeplov. I ta je bila s rimom, obgrljenom. Pišući o jednom oblaku počeo sam pisati slobodnim stihom, kako su već i oblaci slobodni. Tu i tamo bih se i počeo osjećati slobodan poput oblaka.Sada više nisam siguran kako pisati. Napišem i objavim ovako ponešto. Ne znam što bi o tome rekao kralj Nabukodonozor, kako bi reagirao moj nestali mačak. Pojma nemam.

https://www.vanja-psihoterapija.com/l/kad-sam-kao-djecak/?fbclid=IwAR18cz21tGsBe3xp8vWJVAKVp8cK296RC_4CWpOOzElAOrXVsdxMxmHejf0

Kad sam kao dječak pisao pjesme pazio sam da se stihovi rimuju. U šestom mi je razredu jedna izašla u školskim novinama. Jedne veljače - pjesma o mačku. A u ožujku je pao duboki snijeg. Mačak je nestao, a ja prestao pisati neko vrijeme. Pišući sonete pri kraju studija istraživao sam zakut...

Zamišljam da sam vrabac jutros. Nekako me to smiruje. Jer, slutim da bih mogao zalutati u bajku o Ivici i Marici, one mr...
15/08/2023

Zamišljam da sam vrabac jutros. Nekako me to smiruje. Jer, slutim da bih mogao zalutati u bajku o Ivici i Marici, one mrvice što su ih ostavljali lutajući šumom bile bi dovoljne za hranu čitavu vječnost. Ali kako bi se onda Ivica i Ma**ca vratili? Kako bi pronašli svoj dom? I eto izlazim iz bajke. Ne želim toj dječici pozobati mogućnost povratka. Stoga nastavljam brinuti o mrvicama kruha svagdašnjeg. Ponekad to i nije lako, ponižavajuće je čekati ostatke nečijeg sendviča, ili kifle. Ali savjest mi je čista. Istina je - kada se piše o miru obično se spominju golubovi. Nitko da spomene vrapca koji brine o nečemu tako trivijalnom kao što su krušne mrvice Ivice i Marice. Ali ovaj tekst mi je šansa, možda me u njemu netko pronađe i shvati da osim goluba i jedan vrabac može biti simbol mira. Ako bude tako, ja ću sretno prhnuti i cvrkutati iznad njegove glave dok šeta parkom.

Zamišljam da sam vrabac jutros. Nekako me to smiruje. Jer, slutim da bih mogao zalutati u bajku o Ivici i Marici, one mrvice što su ih ostavljali lutajući šumom bile bi dovoljne za hranu čitavu vječnost. Ali kako bi se onda Ivica i Ma**ca vratili? Kako bi pronašli svoj dom? I eto izlazim iz b...

02/07/2023

Pisanje mi je važno za opstanak jer ponekad postoji nešto što nikome ne mogu reći, pa niti sebi priznati, ako to ne napišem. Tada to izađe i tek mi je tada jasno da mi je taj izričaj nedostajao da prodišem, da živim ovo svoje danas, da mi se oči zasvijetle i razvuku u osmijeh ili zasuze. Lijepo li je tada, ganutljivo. Životno. Potrčao bih svojom Starom cestom kao nekad u danima djetinjstva, prije praznika, kada smo, na primjer, oko prvog maja imali i po četiri slobodna dana. Potrčao bih skačući do procvalih grana voćaka do kojih bi mogao ili skoro mogao doskočiti. Trčao bih i skakao od sreće jer predstoje dani slobode. Tako mi je i sada kada nešto napišem i prodišem. I premda je to nešto čučalo u meni stisnuto, sada slobodno dječački skakuće i kaže: Živim!

Pisanje mi je važno za opstanak jer ponekad postoji nešto što nikome ne mogu reći, pa niti sebi priznati, ako to ne napišem. Tada to izađe i tek mi je tada jasno da mi je taj izričaj nedostajao da prodišem, da živim ovo svoje danas, da mi se oči zasvijetle i razvuku u osmijeh ili zasuze. L...

Sve počinje s običnim zvukom ili slikom ili kao za mene jutros - okusom plazma keksa umočenog u linoladu. Sladim se. Mog...
19/06/2023

Sve počinje s običnim zvukom ili slikom ili kao za mene jutros - okusom plazma keksa umočenog u linoladu. Sladim se. Mogu li uživati, a ne pomisliti kako bih slatko i sutra. Kako bih u slatkoći ostao zauvijek. Kako bih najradije zaboravio da i postoji gorko. Linolada mijenja moje stanje svijesti. Prožima me a da sama nije toga svjesna. I time što nije svjesna postaje simbol, otkriva mi nešto iz mene nesvjesnog. Da volim slatko. A godinama nisam mu bio sklon. Vraćam li se, regresiram li? Ljeto je pa si mogu dopustiti povratak u godine kada sam lizao ostatke file iz posude za vrijeme dok je mama pravila tortu. Oblizao sam i one nastavke s miksera. Bilo je to prije jedenja torte. Možda i bolje od nje. No slatko i gorko su se tako počeli vremenom naizmjenično pojavljivati. Postalo je svejedno. Čovjek se navikne. Navikne voljeti gorko i kiselo. Zaboravi slatki raj. Pa i kada mu se vrati sve je nekako previše. Jer nije jednako kada slatko voli dijete. Ono dok jede slatko i jest slatko. A odrasla osoba kada jede slatko sve više za pravo želi potisnuti gorko. I što više to nastoji gorko tim više želi izići. Otuda tjeskoba. Slutnja da će gorko kad tad izići, preplaviti. Uzdrmati, sve pokvariti. Treba nam ravnoteža. Ali kako ju naći u ovo vrijeme pretjerivanja. Jer i kada se počne pričati o gorkom eto već velikih teorija o liječenju raka i slično. Što jesti? Kuhano, pečeno ili - sirovo… Bilje ili obilje. Bijelo ili šareno. Gusto ili rijetko. I zato se pitam da li je dobro misliti odvojeno od samog osjeta. Ili ostati pri onom mišljenju što još osjeća okus i miris. Čak se i molitelji više ne mole poput djece već da bi "bolje molili" studiraju teologiju. A najslađa je molitva kada ju dijete moli. Ono zna da je Bog tu pokraj kreveta i sluša. Ono zna da je u kredencu linolada i plazma keks. Ono sve to nekako zajedno zna. Ne nastoji razlučivati. Razlučivanje počinje kasnije. S ocjenama i pohvalama. S nadama u buduće bolje, sa postizanjem svega onoga što bi trebali imati jer smo se pomakli iz one prijašnje povezanosti misli, osjeta, osjećaja i slutnji. Povezanosti onog unutra i onoga vani. Krivo su nas učili. Krivo učimo jedni druge, uviđam uz okus linolade što prožima hrskavost plazme dok se niz jezik slijeva s gutljajem kave.

Sve počinje s običnim zvukom ili slikom ili kao za mene jutros - okusom plazma keksa umočenog u linoladu. Sladim se. Mogu li uživati, a ne pomisliti kako bih slatko i sutra. Kako bih u slatkoći ostao zauvijek. Kako bih najradije zaboravio da i postoji gorko. Linolada mijenja moje stanje svijest...

Address

Kombolova 13
Zagreb
10000

Opening Hours

Monday 09:00 - 17:00
Tuesday 09:00 - 20:00
Wednesday 09:00 - 20:00
Thursday 09:00 - 20:00
Friday 09:00 - 20:00

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Psihološka pomoć posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Psihološka pomoć:

Shortcuts

Featured

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram

Category