Tihrem

Tihrem Integrativna, tjelesno orijentirana psihoterapija. TIHREM = Tijelo+Hrana+Emocije

Tijelom osjećamo Emocije
Emocije potiskujemo Hranom
Hranom podržavamo Tijelo

Naša čežnja za pripadanjem je toliko snažna da ju često pokušavamo ispuniti na sve moguće načine, uključujući silne poku...
07/04/2025

Naša čežnja za pripadanjem je toliko snažna da ju često pokušavamo ispuniti na sve moguće načine, uključujući silne pokušaje da se uklopimo na način da se mijenjamo u skladu sa okolinom ne bi li dobili odobravanje i prihvaćanje. Na žalost, svi ti napori u kojima izdajemo vlastitu autentičnost samo su nadomjesci za stvarnu pripadnost. I ne samo to, oni su i najveća prepreka pripadanju. Kada mijenjamo sebe zato da se uklopimo i budemo prihvaćeni, naša je "pripadnost" krhka. U stvari, ne osjećamo pripadnost, osjećamo napor da pripadamo. Istovremeno smo svjesni ako učinimo ili kažemo nešto što je u skladu s onim što jesmo, ali izvan očekivanja ili pravila grupe, riskiramo sve. Ako ljudi zapravo ne znaju tko smo, u što vjerujemo ili mislimo, nema istinske pripadnosti.
Da bi stvarno pripadali moramo riskirati na drugačiji način.
Moramo se usuditi biti mi.

Ako vas tema pripadnosti vuče da ju dublje istražite, dobrodošli ste na radionicu ❤

https://web.facebook.com/events/1039225418262835/
📅 Datum: 25.5.2025.
📍 Lokacija: Centar Snaga namjere, Račićeva 5/1
⏳ Trajanje: 10:00 - 18:00
💰 Cijena: 90 eura (80 eura za rane prijave do 5.5.)
📩 Prijave i informacije: https://prostorsrca.com/kome-pripadam/ | 091 365 3250

Naša čežnja za pripadanjem je toliko snažna da ju često pokušavamo ispuniti na sve moguće načine, uključujući silne pokušaje da se uklopimo na način da se mijenjamo u skladu sa okolinom ne bi li dobili odobravanje i prihvaćanje. Na žalost, svi ti napori u kojima izdajemo vlastitu autentičnost samo su nadomjesci za stvarnu pripadnost. I ne samo to, oni su i najveća prepreka pripadanju. Kada mijenjamo sebe zato da se uklopimo i budemo prihvaćeni, naša je "pripadnost" krhka. U stvari, ne osjećamo pripadnost, osjećamo napor da pripadamo. Istovremeno smo svjesni ako učinimo ili kažemo nešto što je u skladu s onim što jesmo, ali izvan očekivanja ili pravila grupe, riskiramo sve. Ako ljudi zapravo ne znaju tko smo, u što vjerujemo ili mislimo, nema istinske pripadnosti.
Da bi stvarno pripadali moramo riskirati na drugačiji način.
Moramo se usuditi biti mi.

Ako vas tema pripadnosti vuče da ju dublje istražite, dobrodošli ste na radionicu

Moj novi projekt, Prostor srca, u kojem ćemo se, uz sve ostale teme, baviti i odnosom prema hrani.Check it out :)Ana
27/10/2024

Moj novi projekt, Prostor srca, u kojem ćemo se, uz sve ostale teme, baviti i odnosom prema hrani.

Check it out :)
Ana

Antun i ja smo, poluozbiljni izašli na ulicu Crvenog križa i vjerojatno pomislili u isti tren: Idemo! Sekundu nakon toga izgovorili smo to i glasno.
Idemo! Može. A kamo? Pojma nemamo, al čini nam se da bi moglo biti dobro i zabavno.
I tako je nastao.
Neki novi prostor. Naš prostor. Vaš prostor.
Prostor srca.

𝐓𝐢𝐤-𝐭𝐚𝐤
Taj neobičan organ. Toliko p**a spominjan u raznim kontekstima. Organ sa, vjerujem, najviše epiteta. Bolno srce, sretno srce, slomljeno srce, iscijeljeno srce, srce pod pritiskom, voljeno srce, nevoljeno srce, prazno srce, puno srce, hladno srce, potrošeno srce, ranjivo srce, snažno srce, hrabro srce, krvavo srce, nježno srce, preosjetljivo srce, usamljeno srce, ispunjeno srce, zatvoreno srce, otvoreno srce... navedite i sami još koji ako je ostalo prostora.
Organ koji kuca (skoro od trenutka začeća) pa do naše smrti. Koji ne prestaje kucati i pratiti naš životni ritam. Kroz svaku zaljubljenost, ono kuca brže. Kroz svaku tugu, ono kuca bolnije. Kroz svaku krizu, ono kuca jače. Kroz svaki umor, ono kuca umornije. Kroz svaku novu radost, ono kuca življe.
Kako kuca naš život, tako kuca i naše srce. Vjerno nas prati na svim životnim avanturama. U ritmu koji je neumoran. Ponekad kad nam se čini da bi najrađe odustali od njega, ono ne odustaje od nas. I dalje kuca.
I tako kucajući, zajedno s nama, stvara neki poseban prostor.
Prostor u koji povremeno netko nabasa. Pa zakuca malo u našem ritmu.
Nečije kucanje nas prati samo jedan životni trenutak, a s nečijim kucanjima ostajemo cijeli život.
Mijenjajući i šireći tako svoj prostor srca.

𝐍𝐚 𝐩𝐮𝐭𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐮
Prostor srca je jedno neobično mjesto. Mjesto za koje ne bi mogli reći niti da je prekrasno niti ružno. To je mjesto na kojem može biti bilo kako, i kako god da bilo, sve je u redu. Pa čak i onda kada nam se čini da ništa nije u redu.
To je mjesto na kojem mi možemo biti mi, kakvi god da bili u tom trenutku. Tužni, ružni, šašavi, pametni ili glupi, u znanju i neznanju, ranjivi, ogoljeni, krvavi, bolni, sjetni ili sretni, hrabri, nasmijani, nakeženi, zaleđeni, bijesni, drhtavi, nježni, usporeni, umorni, s puno dosta mi je i ne znam kako. Uplakani, razmazane šminke, široko raširenih očiju ili stisnutih šaka. I čeljusti. Mjesto na kojem možemo vrištati od sreće ili straha i suludo se smijati. Ili biti jednostavno mirni. Gledati se u oči. Ili žmiriti. Držati ruku prsima. Polagano širiti nosnice. I osjećati dah kako klizi kroz nas.
To je mjesto na kojem možemo SAMO biti. I iz tog samobivanja krenuti dalje.
Iz prostora u prostor do prostora. Kroz prostor. U putovanju kroz sebe.
Putovanju koje ne znamo kada je počelo niti kada će stati. Na putovanju koje će nas ponekad prikucati na dno najmračnije i najhladnije jame. I baš onda kada ćemo pomisliti da ćemo se tamo zalediti, nešto će privuću našu pažnju i pogledat ćemo gore (jer se usudimo), pronaći ćemo oči (jer postoje) i pružit ćemo ruku (unatoč strahu). Na putovanju na kojem će nam konačno netko i stisnuti tu ruku i pomoći nam da se isčupamo van. Jer, zamislite, na putovanju ne moramo biti sami.
Kroz prostor srca je ipak najljepše u društvu.

𝐔 𝐝𝐨𝐛𝐫𝐨𝐦 𝐝𝐫𝐮𝐬̌𝐭𝐯𝐮
Ja sam jedno svoje prostornosrčano društvo pronašla prije nekih četiri godine u Leggeru u Velikoj Gorici. Došla sam na kavu zrihtana da ostavim dobar dojam jer ipak se nalazim s nekim tam web designerom i PR-om jednog centra osobnog razvoja. No, moja zrihtanost se brzo pretvorila u zamusanost kad je konobar cijelu kavu prolio po mom fensi džemperu. Mogla sam ga žmikati. I tako sam se zamusana, od srca nasmijala sebi i cijeloj situaciji, a Antun se smijao još više od mene. Bezobraznik jedan! I tako je ušao. U moj prostor srca.

A svima vama, koji ćete na svom putovanju svratiti do nas, želim reći: Dobrodošli!
Ne znam još točno kamo niti kako ćemo vas voditi, ali mogu vam garantirati da će biti otvoreno, iskreno, hrabro, nježno i jednostavno. Zabavno. Najvjerojatnije i bolno, s osjećajem bespomoćnosti, ali biti ćemo zajedno u tome.
Veselim se susretu.
U prostoru.
Našem prostoru.
Vašem prostoru.
Prostoru srca.
Ana
PS. Ponesite extra džemper. Ili pak nemojte 😊

Address

Zagreb

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Tihrem posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Tihrem:

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram