25/03/2026
Ivine priče pričaju o brutalnoj i osanjanoj (kao osunčanoj, samo sa snovima) svakodnevici suvremene žene. Taman su toliko uznemirujuće da bi bile iscjeljujuće (mrzim riječ iscjeljujuće, al rimuje se i ja tu ništa ne mogu). Tko nije čitao, sad ima priliku slušati, uživajte! Toplo preporučamo 💖
Za podcast Modernih vremena snimila sam se kako čitam tri svoje priče iz zbirke "Takav neki dan". Dali su mi podrobne upute u tome kako i gdje snimati. Rekli su da snimam u tihoj prostoriji, a ako nemam tihu prostoriju, preporučili su da ispred sebe na stol stavim knjige visine 20-ak cm, pokrijem se dekom, snimam ispred police s knjigama, da otvorim sva vrata ormara. Rekli su i da se tijekom snimanja ne mičem previše i da ne stvaram šumove. Neka ne budem ni gladna ni žedna.
Oduvijek upute smatram problematičnima. Obično ih ne čitam do kraja, a u rijetkim situacijama kad ih detaljno proučim, osjećam prema njima određeno strahopoštovanje, imaju snagu odrediti moje ponašanje.
Sjela sam na kauč u kćerinoj sobi dok je ona bila u školi. Bilo je neobično sjediti u njezinom svijetu bez nje tamo, a u nedostatku njezine buke, soba mi se činila i pretihom. Odlučila sam da ću se snimiti samo jednom, pa kako bude, neka bude.
Onda su mi za nekoliko dana javili da snimim još, priča koju sam poslala bila je prekratka. Izabrala sam još dvije priče, nisam ponovno čitala upute. Priče sam snimila pred laptopom, u uredu, jer ovog mi je p**a proces bio poznat, osjećala sam da se ne moram skrivati u tišini, izgubila sam strah od nepoznatog. Verzija mene koja se boji svojeg glasa dok čita u dječjoj sobi, s odmakom od nekoliko dana bila mi je smiješna. Jedino što je bilo slično tim dvama snimanjima bila je namjera da sve snimim samo jednom, prije nego što počnem sumnjati u vlastite riječi dok ih slušam kako se odbijaju od zidova u prostoru između usta i uha.
U posljednje dvije godine puno sam stvari napravila po prvi put, i sa svakim sam se tim prvim pokušajem promijenila. Snimanje kratkog podcasta možda ne zvuči kao važno iskustvo, ali meni predstavlja još jedan korak prema samopouzdanijoj verziji sebe, kojoj nije neugodno reći: ovo sam napisala, voljela bih to podijeliti s vama.
Pa ako želite poslušati kako čitam svoje priče, kliknite na link u komentaru.
Moderna vremena
Mozaik knjiga
