Psiho Aktiv

08/08/2025

Vrućina je donijela mnogo agresije i nasilja nad ljudima ali i nad ženama. Svedoci smo svirepog ubistva žene koje se prije nekoliko dana desilo u Podgorici. A samo nekoliko dana prije toga otac je ubio ćerku i sebe, kako bi kaznio ženu.

Zbog porasta seksizma i šovinizma među svim generacijama, pišem ovu objavu kako bi razumjeli da su i muškarci tučeni kako bi tukli druge. Treba im pomoć i istina, a ne osuda. Da bi razumjeli da osim što je prostački i nekulturno komentarisati i gledati na žene kao rupu za seks a ne kao ljudska bića --- tom vrstom komunikacije postajemo zaraženi virusom seksizma čija nam infekcija opravdava nasilje i osjećaj nadmoći.

Ako želiš da dominiraš nad ženom, ne uzbuđuje te i ne privlači te žena kao biće, tvoju erekciju i požudu pokreće osjećaj moći i kontrole - ne ljubav. Ne njeno tijelo, već ideja da si iznad nje - to nije privlačnost to je kompenzacija za tvoje unutrašnje praznine i osjećaj vrijednosti. Možda samo želiš da je oplodiš i da se razmnožis. To nema veze sa ljubavlju. Erekciju može da pokrene i muška ruka, svakako si već navikao na muški dodir. Seksualnost je kompleksna tema u društvu koje je drži pod lancima i katancima, a zapravo funkcioniše jako jednostavno u slobodnim uslovima.

Počnimo malim koracima, recimo svojim drugovima da nije u redu pričati o ženama kao pičk*ma, ribama, mačkama, sisama i guzicama. Ako te pita - pa kako kažeš kad ti je žena zgodna, odgovori: pa jednostavno - lijepa je, ali to mi nije najvažnije i ne moram tebi da dokazujem da mi se žene sviđaju.

Radimo na stvarnosti u kojoj poštujemo žene, jer vjerovali ili ne, to može spriječiti agresiju i nasilje nad njima. Radimo na stvarnosti đe ne krivimo sve muškarce za sistemsko nasilje i opresiju, već im pružamo podršku, pomoć i razumjevanje u borbi protiv opresije.

Reci drugarici, a ako je nemaš nađi je, jer iako voliš žene, nije kao da bi spavao sa svakom. Reci joj nešto poput: sviđa mi se kako razmišljaš, baš si to dobro rekla! Reci svom drugu da ga voliš i da ti znači njegova podrška. Malim koracima učinićeš velike stvari.

31/07/2025

Bojkot je oblik slobode. Odlazimo iz prostorije koja guši da gradimo kuću iz snova. Vjera u sebe je snaga postavljanja granica. Odustajanje nije poraz već povratak sebi u znanju da sam dovoljno dobar. Samo naše postojanje vrijedi.

Ne postoji jedan ispravan način života,
ni jedan način na koji putem kročimo.
Planeta s milijardama ljudi ne može imati jednu istinu. Raznolikost ljudi, vjerovanja, kultura i izbora je dar. Zahvalnost za sve te izbore, pomaže nam da jasnije prepoznamo šta nije naše.
Pazi šta ne želiš.

♾️💜♾️

26/07/2025

🌟 Neko se liječi sam, neko u grupi. Oni koji svoje privatne i zajedničke teme iznose javno – pozivaju na kolektivno iscjeljenje. Umjesto osude, čuj ih i vidi ih. Neka njihova hrabrost da progovore i tebe motiviše.

🌟 Opresor te umara, čeka da kloneš. Iscrpljenost nije slabost, već signal. Veća odgovornost leži na onima koji žive u srcu imperija da se protiv njih i pobune. Ako vidiš više nego ostali, reci nam!
Ako si na putu ličnog razvoja, na tebi je da razumiješ opresore, nasilnike – i one koji ih podržavaju - kako bi mogao biti dio suštinske promjene. U tome nikad nisi sam.

Zato ustaj.

Ne daj da te iscrpe. Dozvoli sebi iscjeljenje.

🏵️

24/07/2025

Komunizam je zamišljen kao oslobođenje, a često postajao instrument opresije. Marksizam je okončanje klasne borbe. Socijalizam je briga i pravedna raspodjela zajedničkih dobara. Komunizam sanja društvo bez klase i države, ali se nije ostvario zbog spoljašnjih uticaja, unutrašnje kontradiktornosti, pohlepe i nesagledanih trauma imperijalizma. "Nema odmora dok traje obnova", a iscrpljene nas je lako kontrolisati.

Iscrpljenost nije slučajnost. To je alat svakog sistema koji želi poslušnost umjesto slobode. A i mi smo skloni izabrati sistem koji je ogledalo naše naučene kontrole i straha. Sloboda izgleda kao prijetnja kada smo predugo živjeli bez nje. Svaka borba može postati krvava zbog neizliječene traume.

Čovjek nije mašina. Čovjek je društveno biće, stvoreno za ljubav i zajedništvo.

Revolucija često jede svoju djecu. Ljevičari često odbacuju neistomišljenike, čak i kad su zajedno nosili antikolonijalnu i antifašističku borbu. Ideali jednakosti i solidarnosti ugušeni su partitokratijom, dogmom i strahom. Sloboda nije politička pozicija, ona je ljudska potreba.

U Jugoslaviji su komunisti nakon rata likvidirali saborce zbog političkih razlika. Revolucija ne prašta ni najbližima ako su odstupili od partijske linije. Danas institucionalizovana ljevica to čini kroz isključivanje i gušenje svake razlike unutar vlastitih redova.

Kapitalizam i komunizam pripadaju industrijskom dobu. Nijedan nije rješenje budućnosti, već prošlo iskustvo. A iskustva su onakva kakvi smo i mi u njima. Idući put ne biram manje zlo upakovano u progres.

Promjena dolazi iscjeljenjem i otpornošću na korupciju. Bez toga, i najplemenitija ideja postaje sredstvo kontrole, izrabljivanja i retraumatizacije.

U dubokim ranama su i duboka iscjeljenja. Iz Afrike, ranjene kolonijalizmom, dolaze vizije o dekolonizaciji tijela, psihe, jezika i svijesti, radikalnoj empatiji, agroekološkom feminizmu i oslobođenju duha. Fanon, Mbembe, Thiong’o, Sankara i Cabral n**e put iscjeljenja.

Rješenje nije u ideologiji. Rješenje su iscijeljeni ljudi puni života, razumijevanja i ljubavi.

💬 Gdje u sebi osjećaš ostatke zastarelog sistema?
Možemo li stvoriti novi svijet bez prepoznavanja tragova starog u sebi?

21/07/2025

A ipak, često sudimo. Bratu koji se zatvori tišinom. Majci koja nema više strpljenja. Prijatelju koji nema vremena. Ocu koji nije znao bolje. Sudimo njihovim izborima, reakcijama i riječima kao da znamo čitavu priču. Ne znamo šta su morali prećutati, progutati i izgubiti, da bi danas uopšte bili ovdje. Da nam pruže komad sebe, urade i više nego što su mogli samo da bi ostali blizu.

I dok premjeravamo pred presudu, ne vidimo njihove nevidljive rane. Njihove neizgovorene borbe. Koliko p**a su dali ono što nisu imali. Koliko p**a su ustali iz kreveta sa umorom od života, ali opet bili tu: da nas voze, slušaju, grle, izdrže. Sudimo što nisu nježniji, otvoreniji, prisutniji, ne znajući koliko ih je svijet p**a naučio da budu suprotno od toga, da bi preživjeli.

Ako ih pogledamo očima koje znaju da svi nosimo ožiljke, umjesto suđenja ponudićemo toplinu i nježnost.

Jer ono što ne razumijemo nas najviše povezuje — potreba da budemo voljeni i viđeni, uprkos svemu što nas je povrijedilo.

☯️🏵️☯️

20/07/2025

Kapitalizam je naslijednik kolonijalizma a fašizam su u početku htjeli zvati korporatizam. Dužnost čovjeka terapeuta, duhovnika i iscjeljitelja je da osnaži ljude na putu ka neprilagođavanju na strah, smrt, opresiju i bol.

Terapija ne bi smjela biti još jedan oblik vaspitanja dok glumi apolitičnost. Jer vaspitanje kakvo poznajemo – sistemsko, autoritarno, kazneno – učilo nas je da vrijedimo samo ako se prilagodimo. Ako budemo “dobri”. Ako ćutimo. Ako ne smetamo.

Ali prava terapija ne treba da te uči kako da se uklopiš. Prava terapija treba da te voli i kad si van okvira. I kad si haos.

Prava terapija neće reći - to što se žališ na sistem je pokazatelj nekog dubljeg problema u tebi. Prava terapija neće odbaciti nijedan dio tebe i proglasiti ga ludim ili bolesnim.

Jer svaki put kad odbacujemo – mi uslovljavamo.
Svaki put kad kritikujemo emociju – mi kažnjavamo.
I svaki put kad pokušavamo da nekog “popravimo” – mi činimo istu onu opresiju protiv koje se borimo.

Zato nam treba terapija koja ne popravlja, već oslobađa.
Terapija koja ne pita: “Kako da se prilagodiš?”
Već: “Šta ti duša hoće kad ne mora da preživi?”

Ovo društvo nas vaspitava da se bojimo sebe.
Terapija bi trebala da nas nauči kako da sebi vjerujemo.

Jer kad roditelj postane sistem, terapija mora postati revolucija.

🔥🔆🔥

15/07/2025

👌Ukoliko imate koristi od ovog teksta ili želite da podržite omladinski psihološko kulturni centar, lajkujte, podjelite i komentarišete!

🌟 Znali ili ne, praktikovali kritičko razmišljanje ili ne, u savremenom dobu, podsjetnik na kritičku svijest je zapravo podsjetnik na uravnoteženost, skladnost i cjelovitost. Kritička svijest je sveobuhvatan pogled na svijet!

🤔 Kritičko mišljenje — vještina i proces analiziranja, provjeravanja, povezivanja i zaključivanja.
Dakle: kako misliš.

😉 Kritička svijest — znači da vidiš i strukture moći i kako funkcioniše trenutna stvarnost.
Znači da razumiješ zašto te uče da misliš kako misliš.

☺️ Kritičko razmišljanje — isto što i kritičko mišljenje — razlika je samo u jeziku i prevodu sa engleskog.

09/07/2025

🔆 Kada sam odrastao ljeto je bio period za razvoj kroz uživanje i odmor. Vrijeme sa prijateljima i porodicom. Svi su govorili da se pazim jer od previše sunca zaboli glava, a u mraku, u noći, se raste i spava.

🌅 Ljeto je sezona zrenja, vrijeme kada ubiramo plodove dosadašnjeg rada i procesa, kada prošlost pretvaramo u budućnost. Sve što si sakupljao tokom godine ili godina, sada je vrijeme da izbaciš na svijetlo i sunce, da vidiš šta će izgoreti a šta će postati tvoji novi korijeni.

☯️ Vrijeme za rad i odmor u istoj mjeri, pokreni se i zastani. Ako to znamo, postajemo zreliji a ne samo umorniji. Ravnoteža je uvijek ključ.

🌞 Sunce je simbol za svijetlost, Boga, život i istinu. Sunce je svijest, ono što skrivaš u mraku, nema gdje da se sakrije. Stari su govorili "Sunce vidi sve". Ono je životna energija, jasnoća, volja, snaga. Neka svjetlost bude alat za razvoj, ne za toplotni udar i delirijum.

👌Ljeto čisti dušu, more kožu i sinuse, sunce otkriva istine.

06/07/2025

👌Još jedna u nizu poezija koje imaju za cilj da prenesu zvukove naše psihe, tijela i duše!

✨ Srce se ne zadovoljava sigurnošću bez dubine, topline i iskrenosti. To je kad voliš ljude, mjesta, mirise — ali tamo ne ostaješ zauvijek, jer poznaješ svoj dom.

💖 Srce koje luta više voli slobodu, promjenu tj život, nego stabilnost. Ono ne mari za ožiljke — skuplja ih po putevima kao medalje.

☯️ Život je neizvjestan, promjenljiv, okrutan i nježan. Baš takvog ga voli svako srce i brani ga od glave što želi da je u svemu glavna.

💖 Srce luta da bi raslo. Jer srce koje se ne miče — ne širi se.

04/07/2025

✨ Poezija koja je nastala putem rada na terapijskoj grupi, a na predlog koleginice završila na društvenim mrežama.

🏵️ Hvala svim ljudima koji su tu, koji dolaze i odlaze. Neki se vraćaju da uhvatimo još jedan dobro poznat krug, a sa nekima krećemo na zajednički put. Neki sa razlogom nisu više tu.

✨ Cjelovitost mene, tebe, svakog bića, objekta i stvari je spas svijeta. Vidjeti i prihvatiti ljude onakvim kakvi jesu (mimo ekstremnih slučajeva), iako zvuči banalno i jednostavno je lijek za naše već odavno podijeljeno i istraumirano društvo.
Cjelovitost je most, vrijeme je za radnu akciju!

🏵️ Na otpadu prijateljskih odnosa, mnogo je veza kojima je samo falio češći zagrljaj, prisutnost u lijepim i tužnim trenucima, izgovorena osjećanja, misli i potrebe. Nisu razlog drugačije vrijednosti, religije i nacije, već ućutkano srce. Bez prijateljstva nema ljubavi i romantike. Zaljubljeni smo u svoje prijatelje onoliko koliko je potrebno da bi postojalo drugarstvo, zato ih smatramo lijepim i zgodnim.

✨Tužno je kad propadnu jer se misli da medjusobno drugovi i drugarice ne treba da pričaju o osjećanjima i razmjenjuju nježnosti, jer to kao pripada samo romantičnim odnosima. Tvojim prijateljima je itekako potreban tvoj dugačak zagrljaj.

Hvala ._.m i .mrkic na savjetima za dizajn i tekst.

03/07/2025

06/05/2025

Radionice će voditi Kosta Mijušković , psiholog i psihoterapeut na edukaciji, građanski aktivista i osnivač udruženja Psiho Aktiv.

🪷 U svijetu koji nas često svodi na etikete – na papire koje posjedujemo, uloge koje igramo, naciju, religiju ili karijeru – lako je izgubiti nit sa onim što zaista jesmo.

🪷 Pritisnuti da se uklopimo, takmičimo i ispunimo očekivanja, ponekad gradimo čitav život oko nametnutih okvira ili čak sopstvenih rana, tražeći prihvatanje. Gdje je u svemu tome nestao čovjek i šta nam znači zajednica koja nas vidi, čuje i podržava?

🪷 Serijal radionica 'Sa tobom na ti - sa nama na mi'
nije bijeg od svakodnevice, već hrabar korak ka sebi i drugima. Ovo je poziv da zajedno istražimo dubine ljudskosti:

🍥 Da se upoznamo i prihvatimo izvan uobičajenih predstavljanja kroz skidanje slojeva etiketa. Ko smo mi kada nismo naša uvjerenja, osjećanja, tijelo, pa čak ni priče naših predaka ili društva.

🍥 Da postanemo svjesni kako nas oblikuju istorija, traume, očekivanja, i kako da pronađemo snagu u sopstvenoj cjelovitosti, prevazilazeći podjele, uključujući i one između polova.

🍥 Da izgradimo zajednicu koja ne sudi, već podržava, gdje je ranjivost snaga, a autentičnost najveća vrijednost.

Kroz vođene vježbe povezivanja, iskrene razgovore, pokret, trenutke tišine i zajedničkog disanja, stvorićemo prostor gdje važi ona suštinska istina: dovoljno je što postojiš, baš takav kakav jesi.

Šta zaista znači biti čovjek?
Kako graditi zajednicu u kojoj svako može biti svoj i cjelovit?

Ako te ova pitanja dotiču, dođi da se družimo i zajedno otkrivamo odgovore.