Matica crnogorska

05/05/2025

Povodom 80 godina pobjede nad fašizmom Matica crnogorska organizuje predavanje istoričara Miloša Vukanovića

Predavanje pod nazivom „Pred izazovima revizionizma – 80 godina pobjede nad fašizmom“ istoričara Miloša Vukanovića biće održano 7. maja u 19 sati u prostorijama Matice crnogorske u Podgorici. Fokus predavanja biće na istorijskom značenju i simbolici 9. maja 1945, kao i na evoluciji ovo...

05/03/2025

Novo izdanje Matice crnogorske

CRNOGORSKE NARODNE PRIČE

Posljednja od četiri antologije crnogorske usmene proze koje su priredili istaknuti montenegristi i antologičari Radoje i Danilo Radojević, crnogorske narodne priče „Potopno vrijeme“, objavljena je u izdanju Matice crnogorske. Ovim izdanjima otvorena je nova biblioteka u okviru izdavačke djelatnosti Matice crnogorske pod nazivom „Crnogorska narodna književnost“.
Antologija crnogorskih priča „Potopno vrijeme“ prvi put je objavljena 1982. godine u izdanju NIP „Pobjeda“. Urednici su bili Branko Banjević, Sreten Perović i Milorad Stojović. Rad na ovom izboru započeo je Radoje Radojević, a njegov brat Danilo Radojević dovršio je izbor i napisao Predgovor i Napomenu, trudeći se da održi kriterijume koje je Radoje Radojević već utvrdio. I ovaj izbor u koji je ušlo 76 priča, kao i ranije tri antologije crnogorskog usmenog proznog stvaralaštva koje je R. Radojević sastavio za biblioteku „Luča“, drži se književne vrijednosti i zastupljenosti svih krajeva Crne Gore, te motivsko-tematske raznolikosti. Drugo izdanje se pojavljuje preko četiri decenije nakon prvog, a potpisuju ga ispred Matice crnogorske kao urednici Ivan Ivanović i Milovan Radojević. Antologije su po prvi put štampane uz korišćenje dva slova iz crnogorske abecede ś i ź, čime je dovršeno jotovanje i tako upotpunjena autentičnost iskaza narodnog pripovjedača. Iznad priča dodata je numeracija radi lakšeg snalaženja čitalaca, kao što je to bilo i u antologijama „Vilina gora“ i „Vatra samotvora“. Osim toga, u fusnotama je donijeto objašnjenje nekih, za savremene čitaoce manje poznatih riječi.
U pričama nijesu nominirana lica, već su naznačavana neodređenim oblicima („jedan čovjek“, „stariji brat“, i dr.), navodi se u Predgovoru Danila Radojevića.
– Ne pominju se ni određeni nazivi mjesta u kojima se zbiva radnja. Narodni stvaraoci time su htjeli da istaknu opštost sižea: ne vezujući ih za imena lica i toponima, činili su ih lakšim za pamćenje. Upravni govor, koji je čest, dinamizira radnju. Karakteristično je da su veoma rijetki direktni opisi ambijenata i lica, pa ih mi doživljavamo po onome što čine i govore. Priče se razvrstavaju i po „socijalnim kategorijama“. Osnovna karakteristika priča je prisustvo sižea u kojima se reflektuju stvarni životni odnosi – navodi se u Predgovoru.
Nakon objavljene četvrte knjige crnogorske narodne proze projekat neće stati, već će biti nastavljen izabranim ilustrovanim izdanjima namijenjenim najmlađim čitaocima, a planirano je da se priredi i audio izdanje, kao i izbor na engleskom jeziku. Cilj navedenog izdavačkog poduhvata Matice crnogorske je da se ovaj dio crnogorske književnosti i narodnog stvaralaštva približi novim generacijama čitalaca.
Promociju četiri antologije crnogorske narodne proze Matica crnogorska će organizovati u aprilu.

24/02/2025

Matica crnogorska organizuje promociju knjige Dragutina Papovića

„Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ u srijedu u Podgorici

Knjiga Dragutina Papovića „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ koju je Matica crnogorska objavila krajem prošle godine biće promovisana u srijedu, 26. februara u 18 sati u prostorijama izdavača (Beogradska 24 c).
O knjizi će, pored autora, govoriti istoričarka umjetnosti Tatjana Koprivica, istoričar Adnan Prekić i predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović koji je urednik ovog izdanja.
Knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ se sastoji od pet rasprava o temama koje se odnose na istoriju Duklje i Dukljana od antike do početka XI vijeka. Svaka od ovih rasprava funkcioniše nezavisno od cjeline u koju je smještena, ali sve zajedno čine tematsku cjelinu. Osim klasične istorijske naracije i preispitivanja objavljenih izvora, u ovim raspravama je vođena i polemika s upitnim stavovima drugih istoričara, a ukazano je i na ono što je i dalje problematično ili nepoznato iz ovog perioda. Zato je ova knjiga rezultat nastojanja da se svestrano prouče najznačajnije teme iz istorije Duklje i Dukljana do početka XI vijeka.
Papović je doktorirao na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 2013. godine. Za docenta na Filozofskom fakultetu u Nikšiću izabran je 2020. godine. Objavio je knjige: „Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka“, „Protivnici vlasti u Crnoj Gori 1945–1948“, „Rani ratovi“, „Prilozi za istoriju nauke i kulture u Crnoj Gori 1945–1990“, „Intelektualci i vlast u Crnoj Gori 1945–1990“ i „Vjerske zajednice i nacionalizmi u Crnoj Gori (1965–1991)“. Tokom 2015. i 2016. godine obavljao je dužnost generalnog direktora Direktorata za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Crne Gore. Bio je poslanik u crnogorskoj Skupštini od 2016–2023. godine.

20/02/2025

Novo izdanje Matice crnogorske
CRNOGORSKE NARODNE BAJKE

„Vatra samotvora“, crnogorske narodne bajke, treća je od četiri antologije crnogorske usmene proze koje je priredio istaknuti montenegrista i antologičar Radoje Radojević a koju je Matica crnogorska objavila u okviru nove biblioteke „Crnogorska narodna književnost“.
Antologija „Vatra samotvora“ je prvobitno objavljena 1976. godine u izdanju NIP „Pobjeda“ u okviru biblioteke „Luča“. Tada su urednici bili Branko Banjević, Sreten Perović, Milorad Stojović i Ratko Vujošević, a kao urednici novog izdanja potpisuju se Milovan Radojević i Ivan Ivanović. Knjiga sadrži 57 bajki, te predgovor i pogovor, izvore i bilješke Radoja Radojevića.
U ovom izdanju Matice crnogorske, koje se pojavljuje gotovo pola vijeka nakon prvog, uz Radojevićeve neophodne jezičke intervencije, uvedena su i dva slova iz crnogorske abecede: ś i ź, koja se tada nijesu koristila, čime je autentičnost narodnog usmenog iskaza upotpunjena. Osim toga, učinjene su minimalne lektorske i korektorske intervencije, a u fusnotama je unijeto i objašnjenje nekih, za savremene čitaoce manje poznatih riječi.
Kao i u bajkama drugih naroda, ističe se u predgovoru Radoja Radojevića, i u crnogorskim narodnim bajkama je „izražen klasni karakter umjetnosti, te istorično pružaju sliku klasnih društvenih odnosa i nepravdi koje iz njih slijede.“
– Istorijska śećanja se najviše oslanjaju na doba feudalizma, u kojemu vlastodršci neograničeno raspolažu ljudima i materijalnim bogatstvima, iako se ne prikazuje neposredno kmetski položaj seljaka. Tu se vidi, takoreći, privatni karakter feudalne države, kad su pośedi dobijani i davani u miraz, kad se nebrojeno blago prosiplje radi zadovoljavanja prohtjeva feudalnih gospodara. Među velikašima i drugim bogatašima vlada zločinstvo, lakomstvo, bezdušnost – navodi se u predgovoru.
Prema njegovim riječima, crnogorske narodne bajke su po svojim osobinama i umjetničkim vrijednostima, reprezentativne za interdisciplinar­no posmatranje ove književne vrste kao i najpoznatije bajke drugih naroda.
– Bajke svih naroda toliko su srodne po motivima, temama, sižeima, poetici i umjetničkoj strukturi uopšte, da je to izazivalo zabunu kod mnogih istraživača koji su tvrdili da sve bajke u osno­vi potiču iz Indije, odnosno evropske bajke iz jedne indoevropske tradicije, zanemarujući činjenicu da slični životni uslovi rezultiraju i sličnostima u duhovnoj nadgradnji, da i preuzeti motivi i sižei u novim sredinama obavezno prerastaju u novi kvalitet. Kao i u baj­kama ostalih naroda, i u crnogorskim narodnim bajkama imamo sadržane sve opšte i posebne karakteristike, društveno-istorijske i književno-teorijske pretpostavke, formalne i strukturalne osobine, umjetničke crte itd. One sadrže, odgovarajući vremenu i prostoru nastanka i transformacijama kroz koje su prolazile, sve istorične i umjetničke komponente imanentne književnom djelu – navodi se u predgovoru.
U izdanju Matice crnogorske će se uskoro pojaviti i crnogorske narodne priče u knjizi „Potopno vrijeme“ (prvi put objavljeno 1982. godine).
Projekat će biti nastavljen izabranim ilustrovanim crnogorskim bajkama namijenjenim najmlađim čitaocima, a planirano je da se priredi i audio izdanje, kao i izbor na engleskom jeziku. Cilj navedenog izdavačkog poduhvata je da se ovaj dio crnogorske književnosti i narodnog stvaralaštva približi novim generacijama čitalaca.

15/02/2025

Matica crnogorska Ogranak Nikšić organizuje predavanje Seada Šabotića u Nikšiću

O poetici i uticaju Živka Nikolića

Predavanje na temu „Živko Nikolić – kratki rezovi“ reditelja Seada Šabotića biće održano u utorak, 18. februara 2025. godine u 18 sati u Multimedijalnoj sali Tehnopolisa u Nikšiću. Predavanje organizuje Matica crnogorska Ogranak Nikšić.
Predavanje tematizuje opus kratkih filmova Živka Nikolića nastalih u periodu od 1971. do 1981. godine. Reditelj Sead Šabotić će govoriti o zaostavštini Živka Nikolića, o poetici u njegovim kratkometražnim dokumentarnim filmovima i uticaju na savremeni crnogorski film. Nakon predavanja biće održana i projekcija dva Nikolićeva filma.
Sead Šabotić, reditelj i scenarista, rođen je u Nikšiću. Doktorand je na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu. Režirao je više kratkometražnih dokumentarnih i igranih filmova te dugometražne dokumentarne filmove „Blizanci satkani od sna“ i „Porodica na određeno vrijeme“. Filmovi su prikazani širom svijeta na filmskim festivalima i smotrama filma na kojima su ujedno i nagrađivani. Trenutno radi na Fakultetu dramskih umjetnosti kao saradnik u nastavi.

13/02/2025

Novo izdanje Matice crnogorske
Arheološki lokaliteti Danilovgrada Boška Ikovića

Knjiga „Arheološki lokaliteti Danilovgrada – od praistorije do poznog srednjeg vijeka“ arheologa-konzervatora Boška Ikovića, novo je izdanje Matice crnogorske.
Predmet Ikovićevog istraživanja u ovoj publikaciji su svi do sada konstatovani, arheološki lokaliteti u naznačenom vremenskom okviru na administrativnoj teritoriji opštine Danilovgrad.
– Ovaj rad je koncipiran kao odraz potrebe za klasifikacijom arheoloških nalazišta, njihovom sistematizacijom i preglednom prezentacijom s ciljem njihovog približavanja naučno-stručnoj i laičkoj javnosti u funkciji adekvatnijeg tretmana i valorizacije, navodi autor u rezimeu i dodaje da teritorija opštine Danilovgrad u geološkom, geografskom, klimatskom i hidrografskom smislu predstavlja specifičan, raznovrstan i nadasve povoljan prostor za život, rad i boravak ljudskih zajednica od najstarijih vremena do danas.
– Mnoštvo arheoloških lokaliteta, njihova hronološka raznolikost, pokretni nalazi i samo fragmentarna naučna istraženost opredjeljuju ovaj prostor u rang nezaobilaznih areala državne teritorije Crne Gore, s aspekta arheologije i njoj srodnih naučnih disciplina. U prvom redu, nedovoljno je obrađen kontinuitet čovjekovog bivstvovanja na ovom prostoru u odnosu na epohe i civilizacijske smjene, kao i njegov uzajamni odnos s takvim promjenama u ovom okruženju. Kod ovakvog stepena istraženosti, s obzirom na geografske, klimatske, hidrološke i kulturološke aspekte, te brojnost lokaliteta i karakter nalaza, ova teritorija je imala veoma respektabilan značaj u naznačenom periodu, a neopravdano se zanemaruje u istraživačkim projektima – naveo je Iković.
Sporadični prikazi pojedinih lokacija u literaturi i nekoliko sondažnih arheoloških istraživanja, navodi autor, samo fragmentarno osvjetljavaju grandioznu i živopisnu kulturno-istorijsku sliku ove teritorije. Pored markantnih repera ‒ zaštićenih kulturnih dobara, kakvi su: Spuž s citadelom, Martinićka gradina, Koljat, Sige, Zidanice te manastiri Ždrebaonik i Ostrog, ovaj kraj obiluje i znatnim brojem manje poznatih a veoma značajnih lokaliteta i nalaza.
– U prostranom vremenskom okviru, od nekoliko desetina hiljada godina, ovo je pokušaj uspostavljanja svojevrsnog kataloga regije i nalaza s ciljem cjelovitijeg sagledavanja i sublimiranja globalnih kulturoloških i civilizacijskih odrednica. Mapiranjem lokaliteta, deskripcijom karakterističnih i prikazom pojedinačnih nalaza nastoji se potencirati kontinuitet ljudskog bivstvovanja, s akcentom na geografske, komunikacijske i klimatske pogodnosti. Dobijeni rezultati potencijalno bi u budućnosti mogli imati i svoje stručno-ekonomsko opravdanje, formiranjem arheološkog parka i raznovrsnim aktivnostima koje bi se u njemu sprovodile, poput ljetnjih škola namijenjenih kako akademskoj tako i široj zainteresovanoj javnosti – navodi Iković.
Bogato ilustrovana knjiga „Arheološki lokaliteti Danilovgrada – od praistorije do poznog srednjeg vijeka“ objavljena je u okviru biblioteke „Tragovima prošlosti“. Urednik izdanja je Ivan Ivanović, a stručna konsultantkinja istoričarka umjetnosti Tatjana Koprivica.

Boško S. Iković rođen je 1958. godine u Pančevu. Na smjeru Konzervacija i restauracija slikarskih djela – Kulturološki fakultet na Cetinju, diplomirao je 1986. godine i prvi je diplomirani student ovog fakulteta. Magistrirao je 2017. godine na Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore. Kao viši konzervator u JU Centra za kulturu Danilovgrad – Zavičajni muzej, radio je na poslovima konzervacije i restauracije od 1986. do penzionisanja 2024. godine. Autor je izložbe „Bjelopavlići – kamen kroz vjekove“ (2006), koautor je arheološkog vodiča Danilovgrad (Matica crnogorska, 2011) i stalne izložbene postavke Zavičajnog muzeja Danilovgrad.

04/02/2025

Osvrt publiciste Steva Vučinića na knjigu „Hrišćanstvo u crnogorskom duhovnom i kulturnoistorijskom identitetu“ dr Ilije Veleva koju je Matica crnogorska objavila krajem prošle godine.

Ova studija otvara jedan novi svijet, svijet ćirilometodijevske baštine i tradicije, ka kome istraživači treba da upru pogled, jer se u njoj zrcali duhovna i ku

31/10/2024

Predavanje istoričara Petra Glendže u organizaciji Matice crnogorske i Centra za kulturu Prijestonice održano sinoć na Cetinju

Od vrhunca početkom dvadesetog vijeka do grada sa najstarijim stanovništvom na prošlogodišnjem popisu

Predavanje pod nazivom „Kulturno-istorijski razvoj Cetinja u XX vijeku“ istoričara Petra Glendže održano je sinoć u Centru za kulturu Prijestonice na Cetinju. U ime organizatora prisutne je pozdravio generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović.
Glendža je na samom početku istakao da XX vijek smatra jako bitnim i zahvalnim za analizu i posmatranje, posebno što iz njega mogu da se izvedu neki zaključci u vezi sa današnjim statusom Cetinja. Predavanje je koncipirao u tri cjeline koje su postavljene na različitim osnovama kad su u pitanju političke i ideološke osnove.
Od početka XX vijeka do početka Prvog svjetskog rata Cetinje je dostiglo svoj vrhunac u svakom smislu
– Cetinje je u to vrijeme Crna Gora u malom, tako da državni razvoj Crne Gore prati razvoj Cetinja. Tu posebno mislim na institucionalni razvoj. Od 1860. do 1910. godine, do gradnje Vladina doma, možemo da pratimo tu liniju i to baš kroz državne projekte počevši od hotela Lokande, Dvora, Đevojačkog instituta, bolnice, apoteke, pošte, zgrade vojnoga stana, Prestolonasljednikova dvora i to je grubo nabrajanje onoga što će Cetinje da prenese u 20. vijek. Kruna ove platforme je gradnja zgrade Vladinoga doma ne samo zato što je to impozatan arhitektonski poduhvat toga doba, već i zbog simbolike i značaja koji ta zgrada ima i u svom i u vremenu nakon toga. U okviru ovoga institucionalnog razvoja neizostavno je pomenuti diplomatske aktivnosti koje se dešavaju na Cetinju i u tom kontekstui imperativ su zgrade pet velikih sila koje su izgrađene od 1899. do 1912 – rekao je Glendža.
Posebno uočljiva promjena je bila u pogledu stambene kulture, a time i kulture življenja.
– Često se postavlja pitanje kako je došlo od kuće prekrivene slamom do kuće Đukanovića koja ima svoj rezervoar za vodu, riješenu tavanicu, plastiku spoljne fasade i sl. i čini se da vrlo često uzimamo zdravo za gotovo. To je bio jedan dugotrajan postupak od gotovo pola vijeka, i njegove korijene u smislu planiranja i razvoja možemo da pratimo od 1870. kada se donosi prvi niz pravila koje će u arhitekturi definisati ono što ćemo iz današnje perspektive nazvati razvojem stambene arhitekture našega grada. Ta prva odluka koja je značila da se zabranjuje natkrivanje novoizgrađenih kuća slamom, a brzo nakon toga odluka da sve kuće u ovome što danas prepoznajemo kao istorijsko jezgro moraju zamijeniti stare slamene krovove novom tehnologijom označiće renesansu u razvoju stambene arhitekture Cetinja – rekao je Glendža i pomenuo, između ostalog, kamene „džade“ koje svi putopisci opisuju kao jako specifične zbog toga što ne zadržavaju ogromne količine padavina po kojima je Cetinje poznato, te pokrivanje Cetinja feralima, uređivanje parkova i sl.
Od 1892. je regulisano vodosnabdijevanje putem vodovoda, 1900. uveden telefon, 1910. se elektrifikuje grad, a već od 1911. i domaćinstva, podsjetio je Glendža.
Drugi period razvoja je međuratno doba. Kraj Prvog svjetskog rata će obilježiti gubitak crnogorske državnosti i nezavisnosti i Cetinje će kao kolijevka te ideje platiti cijenu. Prva reakcija na tu promjenu je bio ustanak, pa otvoreni građanski rat, te gerilske akcije koje su se dešavale kao posljedica nemirenja Crnogoraca sa tim što se desilo i sa državom, i sa dinastijom, i sa crkvom...
Administrativnom promjenom unutar kraljevine 1929. godine dolazi do novoga statusa Cetinja a to je status sjedišta Zetske banovine.
– Sve organizovane i dobro planiranje političke akcije koje su imale za cilj degradiranje Cetinja vođene su iz raznih političkih centara unutar same Crne Gore. Više autora navodi da kad god je došlo do toga trenutka da mora da se prelomi, da je sa najvišega mjesta odlučivano da se ništa ne mijenja. To najviše mjesto je kralj Aleksandar Karađorđević i to zvuči pomalo paradoksalno ako uzmemo u obzir sve ono što se desilo 1918, ako uzmemo u obzir što je uradio svom đedu i crnogorskoj državi, crnogorskoj crkvi u kojoj je kršten... Međutim, vođeni onom sine ira et studio bez dileme moramo konstatovati da Cetinje u tim trenucima ima njegovu podršku da zadrži status sjedišta Zetske banovine – rekao je Glendža.
To nije jedini paradoks, navodi crnogorski istoričar. U periodu velike svjetske ekonomske krize, Cetinje doživljava arhitektonski procvat i iz tog je perioda ostao jedan broj vrlo grandioznih zdanja koja potpisuju vrlo poznati arhitekte tog doba.
Ono što će se desiti poslije 1945. godine je sušta suprotnost od onoga što se očekivalo da će se desiti poslije oslobođenja.
– U kolektivnom sjećanju Cetinja i Cetinjana, blagostanje koje se desilo zahvaljujući industrijalizaciji je bez sumnje prvi utisak kad se pomene ovaj period, međutim ako uzmemo podrobno da analiziramo taj period do industrijalizacije možemo da izvedemo potpuno druge zaključke. Odluka iz 1946. godine na Ustavotvornoj skupštini da Cetinje ostane bez statusa glavnoga grada, a koju je početkom te godine formalno predložio Milovan Đilas, koja je bila pominjana u vrhu socijalističkih partijskih saopštenja, izvještaja i slično, a propagirao je Blažo Jovanović, započeće jedan proces koji je akademik Dušan Martinović poetski nazvao „tugom feniksa“ ili „mirnotopskim degradiranjem Cetinja“. Vrlo eksplicitni statistički podaci iz ovoga perioda govore da to ne može da bude splet po Cetinje nesrećnih okolnosti, jer toliko stvari koje su se desile Cetinju do 1964. godine dok nije pala ta socijalistička paradigma bila je loša namjera spram Cetinja, neka vrsta sukoba s onim Cetinjem s početka 20. vijeka – istakao je Glendža.
Posljednja decenija 20. vijeka je, prema Glendžinim riječima, značajna zbog statusa Prijestonice koji je donešen 1992. godine, ali i zbog demografskog slabljenja koje je počelo propadanjem privrede na nivou cijelog jugoslovenskog procesa.
– Ovaj period ostaje traumatičan kao svjedočanstvo tog lošeg tranzicionog iskustva Cetinja. Statistika pokazuje ogroman odliv stanovništva koji je prouzrokovao starenje populacije, a konačnu efektuaciju smo vidjeli na Popisu iz 2023. koji je pokazao da se Cetinje nalazi u najstarijoj grupi – rekao je Glendža.

Snimak kompletnog predavanja se nalazi na Jutjub kanalu Matice crnogorske.

Predavanje "Kulturno-istorijski razvoj Cetinja u XX vijeku," istorićara Petra Glendže, održano je u centru za kulturu Prijestonice Cetinje.

30/10/2024

Knjiga sabranih tekstova i razgovora Dragana Radulovića objavljena u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Matice crnogorske

Presjek književnog i društvenog angažmana

Knjiga Sidrišta u vremenu – Govori i razgovori (2003–2023) Dragana Radulovića, književnika, profesora i doskorašnjeg predsjednika Matice crnogorske, novo je zajedničko izdanje Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Matice crnogorske.
Knjiga je, kako autor ističe u svojoj „Riječi unaprijed“, presjek njegovog književnog i društvenog angažmana u javnom diskursu crnogorskog društva u naznačenom vremenskom okviru.
– Govori su dominantno povezani sa nekoliko značajnih događaja iz crnogorske prošlosti kojima sam u svojstvu predśednika Matice crnogorske bio u prilici da ukažem na njihovu vrijednost i značaj, a razgovori počinju sa odbjavljivanjem mog romana Auschwitz Café 2003. U knjizi se nalazi, smješten između govora i razgovora, izbor iz saopštenja za javnost Matice crnogorske, koja sam potpisivao u ime institucije, a predstavljaju reakcije na bitne događaje u političkom i društvenom životu Crne Gore, i to u trenutku kada su se ti događaji zbivali – zapisao je Radulović na prološkoj stranici svojih Sidrišta.
Prema riječima Marka Špadijera, Dragan Radulović je imao mnogo izazova u crnogorskoj društvenoj zbilji na koje je smatrao da treba javno da reaguje i iznese svoje mišljenje i stavove organizacije koju je vodio.
– Radulovićevi eseji su sadržajni, konkretni, ubjedljivi i stilski rafinirani. S očiglednim ponosom i sigurnošću što istupa kao građanin i u ime jedne institucije, u čije poštene i ispravne ciljeve duboko vjeruje, bio je oštar i nepotkupljiv kritičar društvenih anomalija. Uzdržavao se samo da javno ne reaguje na pakosti i zle namjere koje su dolazile od pojedinaca inficiranih crnogorskom pizmom – zapisao je Špadijer u tekstu pod nazivom „Ako nema slobode za sve, nema ni za koga.“
Špadijer ističe i da Radulović vodi računa o ozbiljnosti riječi u svakom društvenom i literarnom kontekstu. Iskrenost u iskazu je mjera njegovog odnosa prema stvarnosti.
– Filozofija i književnost su njegove dvije glavne intelektualne strasti iz koje je odnjegovao kreativnu sumnju. Tekstovi Dragana Radulovića, bilo da piše govor ili kolumnu, oblikuje saopštenja Matice za javnost ili odgovara na pitanja novinara, su autorski, smisleni, jasni, precizni u ideji, bez banalnosti i opštih fraza, pa su pogodni za trajanje. Njegova književna ostvarenja predstavljaju originalan glas u savremenoj crnogorskoj literaturi. Kao građanin Budve doživio je tranziciju jednog poretka u drugi kao brutalnu promjenu ljudskih odnosa i morala i uspio da kroz priču i personalizovane likove, nastojeći da pretjerano ne domišlja, stvori originalni svijet mašte i realnosti. Njegova ironija i cinizam kao književne alatke su istiniti i zato su ubjedljivi. Budva je ostala „sažimajuće ogledalo“ društvenog taloga koji se nakupio u dvije decenije – navodi Špadijer u svom predgovoru.
Prema riječima urednika dr. sc. Dragutina Lalovića, ova knjiga je svjedočanstvo o tome čime su se Matica i njezin tadašnji čelnik, a s njom i cjelokupno crnogorsko društvo, suočavali na evropskom putu, još uvijek trnovitom i u uslovima formalne državne suverenosti.
– O tom suočavanju, programskom i političkom, svjedoče u ovoj knjizi sabrani govori, prigodna saopćenja i brojni intervjui Dra­gana Radulovića, bez kojih uopće nije moguće primjereno razu­mjeti smisao i domete djelovanja Matice crnogorske u oblikovanju sebe same kao kulturnog pokreta, a preko toga i crnogorskog druš­tva u desetljeću 2013–2023 – zapisao je Lalović.
Knjigu Sidrišta u vremenu – Govori i razgovori (2003–2023) u ime izdavača potpisuju prof. dr. sc. Petar Popović i mr. sc. Ivan Jovović.

28/10/2024

Proglašeni najuspješniji na literarnom konkursu „Pismo Herceg Novom“ u organizaciji hercegnovskog Ogranka Matice crnogorske

Nadahnuto o gradu u kome rastu

Proteklog vikenda dodijeljene su nagrade, zahvalnice i diplome učesnicima literarnog konkursa „Pismo Herceg Novom“ koji je povodom Dana oslobođenja Herceg Novog, 28. oktobra, organizovao tamošnji Ogranak Matice crnogorske. Program je upotpunjen nastupom učenika muzičke škole, iz klase prof. Bosiljke Kulišić. Oni su premijerno izveli kompoziciju za kvintet harmonika „Novski valcer“ koju je prof. Kulišić komponovala specijalno za ovu priliku. Svečanost je zaokružena mini koncertom ansambala gitara iz škole prof. Nikolasa Morete, koji djeluje pri Gradskoj muzici Herceg Novi.
Na konkurs je pristigao 61 prozni i poetski rad učenika iz svih hercegnovskih osnovnih i SMŠ „Ivan Goran Kovačić“. Konkurs je bio otvoren od 18. septembra do 18. oktobra 2024.
Žiri koji je radio u sastavu: Stevan Koprivica, dramski pisac i reditelj, Vidosava Vitka Vujnović, novinarka i Miloš Pejović, glumac dodijelili su nagrade u tri kategorije posebno za poetske i prozne tekstove. U svom obrazloženju su naveli da su posebno cijenili „misli drugačije od onih već poznatih o novskim tvrđavama, skalama, moru, suncu, zelenilu, Prazniku mimoze...“
– Izdvojile su se ocjene o Herceg Novom kao gradu ljubavi, nasmijanom gradu, lijepom kao pjesma, gradu koji je oslonac i oaza mira, mali, ali ima sve što mu treba, gradu koji je djeci isto što i kuća, gradu u kome se susreću sjećanja i snovi, koji nas uči da cijenimo ljepotu, koji briše svaku mržnju, koji nije samo grad nego je i osjećaj. Izdvojili smo ne samo lijepe dječije želje upućene Herceg Novom za praznik, već i one koje obavezuju sve, posebno odrasle, da Herceg Novi bolje čuvamo, manje prljamo, uređujemo više parkova i igrališta a gradimo manje visokih, betonskih zgrada... Nagrađenim, ali i pohvaljenim učenicima iskrene čestitke, jer prepoznaju lijepo u Herceg Novom, njegovoj tradiciji, kulturi, u ljudima, znaju da uoče šta ne valja, a vjerujemo znaće i da propuste popravljaju. Na kraju, nesumnjivo je da su se na konkurs javili i da su pisali nadahnuto o gradu u kome rastu, što potvrđuje da konkurs hercegnovskog Ogranka Matice crnogorske treba da se razvija i postane još masovniji, budući da mu je cilj podsticanje stvaralaštva djece i mladih, a tema promocija Herceg Novog – navodi se u obrazloženju žirija.
U prvoj kategoriji do VI razreda osnovne škole prvu nagradu za prozni rad žiri je dodijelio Vasiliji Babović, učenici V razreda OŠ „Dašo Pavičić“ i Nikoli Ogurliću, učeniku VI razreda OŠ „Ilija Kišić“. Druga nagrada pripala je Katarini Zejak, učenici III razreda OŠ „Milan Vuković“ i Valeriji Milanović, učenici VI razreda OŠ „ Ilija Kišić“, a treću su podijelili Elma Ćeranić i Milan Bler, učenici IV razreda OŠ „Dašo Pavičić“. Sara Rajković, učenica V razreda OŠ „Dašo Pavičić“ dobila je prvu nagradu za poetski rad, a prva nagrada je pripala i timu učenika V razreda OŠ „Dašo Pavičić“ koji čine Sara Jančić, Teodora Vlaović i Danilo Spaić. Druga nagrada za pjesmu pripala je Mileni Perović, učenici VI razreda OŠ „Orjenski Bataljon“
U drugoj kategoriji koja je obuhvatila sedmi, osmi i deveti razred osnovne škole najbolji su bili Aleksa Radulović, učenik IX razreda OŠ „Ilija Kišić“ za prozni rad i Elena Vuković, učenica VIII razreda OŠ „Milan Vuković“ za poetski rad. Drugu nagradu za prozni rad dobili su Kristina Tomašević i Luka Đokić, učenici IX OŠ „Milan Vuković“, a za poetski rad Luka Vujović, učenik IX razreda OŠ „Ilija Kišić“. Treća nagrada nije dodijeljena.
U trećoj kategoriji u kojoj su ocjenjivani učenici SMŠ „Ivan Goran Kovačić“ prvu nagradu za prozni rad dobila je Milica Vitorović, učenica II razreda, a za poetski rad Mia Banović, učenica I razreda. Ostale nagrade nijesu dodijeljene.
Rukovodeći se mišlju da je u svim pristiglim radovima grad sagledan iz ugla iskrenog, a još zaigranog djetinjstva i mladosti organizatori i Žiri su odlučili da svi učesnici konkursa dobiju Pohvalu. Zahvalnice su uručene i predmetnim profesorima: Zorici Čičković, Jeleni Vuković, Marini Perović, Oliveri Popadić, Tamari Komar, Rajani Vrbnjak, Oliveri Đinović, Vanji Krivokapić, Duški Jovanović, Jovani Nikolić, Slavici Koljenšić, Biljani Martinović, Milunu Đurđevcu, Srđanu Terzoviću, Danijeli Gudeljević i Dijani Roganović.
Za organizaciju i realizaciju konkursa „Pismo Herceg Novom“ bila je zadužena sekretarka hercegnovskog Ogranka Matice crnogorske Jovanka Veljović.

26/10/2024

Predstavnici Matice crnogorske na Lučindanskim susretima u Zagrebu

JOVOVIĆ: Crnogorci opstali i dokazali svoju postojanost

Matica crnogorska je od osnivanja u svojim programskim opredjeljenjima vidjela Crnu Goru u zapadnoevropskom civilizacijskom krugu, kao članicu NATO-a i EU, što je do skoro bilo suštinsko, a ne formalno zalaganje institucija vlasti u Crnoj Gori. Veoma je bitno da Hrvatska i dalje bude promoter evropskog p**a Crne Gore, s obzirom na to da je i interes Hrvatske da njen susjed na istočnim granicama bude partner i prijatelj, što zasigurno jeste većinska Crna Gora, rekao je predsjednik Matice crnogorske na Lučindanskim susretima danas u Zagrebu.
On je dodao i da su političke promjene koje su se desile u Crnoj Gori uslovile „stanje permanentne institucionalne krize, koja u sadejstvu sa ostalim međunarodnim faktorima podrivaju suverenitet Crne Gore, što kod mnogih, pa i kod vas u iseljeništvu budi osjećaj nespokojstva u pogledu aktuelnih društveno političkih procesa, odnosno perspektive Crne Gore.“
– Navedena dešavanja naročito su bila izražena prilikom Popisa stanovništva 2023. godine, čiji su rezultati u pogledu nacionalne, jezičke i vjerske strukture tek nedavno objavljeni. Uprkos upitnim procedurama i metodologiji obrade podataka, a naročito anticrnogorska histerija, koja je bila promovisana unutar i izvan Crne Gore, rezultirala je činjenicom da su Crnogorci opstali i dokazali svoju postojanost. U tom kontekstu treba napomenuti da samo Crnogorci, za razliku od drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori, nijesu vodili bilo kakvu popisnu kampanju, koja je imala sve odlike agresivne političke propagande, čiji je cilj bio redefinicija postojećeg ustavnog uređenja Crne Gore i njenog transformisanja iz građanskog u neki oblik etnofederalizacije – rekao je Jovović i dodao da, nažalost, od obnove nezavisnosti 2006. godine Crna Gora nije imala identitetsku politiku, tj. strateški dokument ili pak ideološku platformu kojom bi se izvršila inkluzija različitih nacionalnih tkiva u jedinstveni crnogorski državni korpus, čime bi se suzbile neugasle teritorijalne, ali i kulturne pretenzije na cjelovitost crnogorskog prostora.
– Dugo je iz kratkoročnih političkih interesa tolerisano, ne samo pojedincima, nego i političkim i drugim subjektima, uključujući i vjerske organizacije, da otvoreno na teritoriji Crne Gore sprovode političke agende bazirane na interesima okolnih država. Zato se ne treba čuditi proaktivnim asimilatorskim težnjama ne samo prema Crnogorcima u Crnoj Gori, nego i prema svim crnogorskim nacionalnim zajednicama na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Uostalom, o tome eksplicitno svjedoče statistički pokazatelji, negativne tendencije zabilježene na popisima stanovništva u zadnje tri decenije – pojasnio je Jovović.
Ipak, prema njegovim riječima, treba imati u vidu da je „ovo jedna od cikličnih faza u hiljadu godina dugom istorijatu crnogorskog naroda, gdje svako koljeno svoje breme nosi, kako nam je to u oporuci zapisao Petar II Petrović Njegoš.“
– Siguran sam da će ova generacija Crnogoraca, uprkos svim izazovima sa kojima se inače susrijeću i mnogobrojniji narodi, pokazati da posjeduje kapacitet da bude dostojan čuvar reprezentativne baštine koju su nam ostavili naši preci. Zato smo u obavezi da Crnu Goru transformišemo, odnosno stvorimo ambijent da više neće biti poželjan društveni obrazac emigrirati iz profesionalnih, poslovnih ili drugih razloga, što je bio uzrok da smo generacijama unazad izgubili značajan demografski, kao i kadrovski potencijal. Ako je današnja Crna Gora poželjno mjesto života tolikom broju stranih državljana, koji su se zadnjih godina masovno doselili, konačno je došlo vrijeme da mi u Crnoj Gori postignemo unutrašnji društveni konsenzus, i učinimo našu domovinu kućom, čiji će temelji i zidovi biti otporni na različite nepogode sa kojima se suočavamo ne samo na regionalnom, već i na širem međunarodnom planu. U takvoj percepciji Crne Gore, crnogorsko iseljeništvo zauzima posebno mjesto, s obzirom na činjenicu da je ono bilo i ostalo nukleus progresivnih ideja i aktivnosti, čiji ukupni resursi mogu dati nedostajući impuls evropeizaciji Crne Gore – zaključio je Jovović.
Predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Petar Popović zbog unaprijed preuzetih obaveza na jednom projektu nije prisustvovao Susretima, ali je njegovu pozdravnu poruku pročitao kolega Bojan Radulović iz Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. Popović je u svom govoru podsjetio je da Lučindanske susrete u nezavisnoj Hrvatskoj već četvrt vijeka organizuju u spomen na Petra I Petrovića Njegoša, tvorca moderne Crne Gore, na datum njegove smrti.
– Sjetimo se da je upravo zahvaljujući njemu Crna Gora dobila svoj prvi pisani zakon 1798. godine. Njime je ustanovljen sud, koji se zvao „Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog“. Njegov nasljednik, Petar II Petrović Njegoš, kanonizirao ga je 18. oktobra po julijanskom kalendaru, čime je vladika Petar I postao Sveti Petar Cetinjski – objasnio je Popović.
On je dodao i da se u Zagrebu okupljaju s „posebnim osjećajem ponosa i zajedništva, kako bi proslavili sve tekovine, nasljeđe i doprinose koje je crnogorska nacionalna manjina dala Hrvatskoj.“
– Ovđe smo i da osnažimo naše spone i kulturni identitet, čuvajući vrijednosti koje su prenošene generacijama. Ovo okupljanje prilika je da se sjetimo naših korijena, naših predaka, njihovih snova i napora da očuvaju svoj identitet daleko od domovine. Ujedno, gledamo u budućnost, s nadom da će nove generacije nastaviti njegovati i prenositi crnogorsku tradiciju, jezik i običaje, bez obzira gdje se nalazile, jer one moraju, zarad svoje budućnosti, sebe ustoličiti na vrednosnom sistemu i moralu koji su gradili naši preci, vraćajući se tako svojoj suštini. To će biti najbolji način da budemo poštovani i prihvaćeni, jer klasična Crna Gora i crnogorski čovjek bili su poznati po jedinstvenom moralnom idealu i čojstvu – rekao je Popović i dodao da je crnogorska manjina u Hrvatskoj zabrinuta za Crnu Goru i za njen put ka evropskim i ostalim integracijama koje je čekaju na Zapadu.
– Ali i dalje imamo povjerenje u razboritost građana Crne Gore i u njihov borbeni demokratski potencijal, da se uspješno suprotstave tendencijama regresivnih asimilacionih snaga koje su dio regionalnog kleronacionalističkog procesa hegemona iz susjedstva – rekao je Popović i svoju pozdravnu poruku završio riječima: „Nek je vječna Crne Gora!“
Osim predstavnika Matice crnogorske, predsjednika Jovovića i generalnog sekretara Ivana Ivanovića, svojim prisustvom događaj su uveličali i predstavnici crnogorskih i hrvatskih državnih organa i ustanova.