
17/08/2025
Iz letnjeg pera jedne jogine..(1)
Dugo ovo toplo leto.
Nisam ga mnogo provela u zemlji.
Život me vodio na razna mesta gde sam, gde i dalje, dajem i učim.
Buđenje svesti, ličnih kvaliteta, savesti, odgovornosti a vala i discipline, neophodno je obrazovanje.
Ja sam to vežbala individualno i u malim grupama.
Sa našim ženama na trodnevnoj radionici na Rtnju.
Sa mladima iz evropskih zemalja u Austriji.
A sada i preko okeana.
Duboko osećam da je naša dužnost i svrha da se tokom života razvijamo u svesnija, zrelija i kompletnija ljudska bića.
I da tome podučavamo mlađe, ili im budemo podrška.
Mlađi nas često prevaziđu u sposobnosti da jasnije vide i sagledaju stvari. Čistiji su, neiskvareni.
Mi stariji se, tokom godina života, znamo uljuljkati u poznatu kolotečinu.
Neznanje kao i uljuljkanost u svakodnevni konfor su tihe ubice.
I za pojedinca i za zajednicu.
Ulažimo u mladost. I u sebe kroz ulaganje u mladost.
Ovde je par slučajno zabeleženih slikica sa joge u paru, workshop koji sam dala na ritritu u organizaciji
Slučajno, jer je to bio okupljanje.
Komunikacija. Saradnja. Poverenje. Koregulacija. Timski rad. Poštovanje tuđeg i pronalaženje sopstvenog prostora.
To smo vežbali.